zvoncica

Čestitamo!

zvoncicica | 21 April, 2009 23:41

Vise te nema i ne umem da se snadjem, mada ruke uvek su mi bile prazne... al` imala sam nadu kao spas. Sad, kad te nema, minuti su u beskraj dugi, cekam noci, teram jutro da ne budi me, ne znam gde. Spavala bih tako dugo dok ne prodje bol, dok ne puste stege srca mog, dok mi pluca vazduh ne prime. Kad sunce prve zrake pusti i ulicom se ljudi sroje, saobracaj kad zagusti i stvarnost dodje po svoje. A, sve polako... i boli, i seca, i zaboravlja, ni jedan korak da preskocim ne da, vreme tako sporo radi, smeje mi se, misli, tako treba....
 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb